mi

WINSTON CHURCHILL

˝Veoma vješto vođeni, organizirani na principu gerile, partizani su u isti mah neuhvatljivi i smrtno opasni. Oni se nalaze čas tu, čas tamo; oni su svuda i na svakom mjestu. Nijemci su protiv njih organizirali ofanzive velikih razmjera, pa ipak su partizani svaki put, čak i kada su bivali opkoljeni, izmicali- pričinjavajući mnogo muka i nanoseći neprijatelju gubitke. Partizanski pokret je ubrzo brojno nadmašio snage generala Mihailovića. Ne samo Hrvati i Slovenci, već se i veliki broj Srba pridružio maršalu Titu, tako da on u ovom trenutku ima preko četvrt milijuna ljudi za sobom i velike količine oružja zaplijenjenog od neprijatelja ili Talijana; ovi ljudi su organizirani u znatnom broju divizija i korpusa.
Čitav pokret je dobio svoj pečat i oblik, a da nije izgubio osobinu gerile, bez koje svakako ne bi mogao uspjeti. Oko ovih herojskih snaga, i u okviru njih, razvio se jedan nacionalni i objedinjavajući pokret. Komunisti imaju tu čast da su njegovi pokretači; ali kako je ovaj pokret dobivao u snazi i broju, tako se obavljao jedan proces modifikacije i objedinjavanja na koji su se nadovezala nacionalna shvaćanja. U maršalu Titu partizani su našli istaknutog vođu koji se proslavio u borbi za slobodu. Na nesreću, možda neizbježno, ove nove snage su došle u sukob sa snagama generala Mihailovića. Aktivnost Titovih snaga otežavana je suradnjom Mihailovića sa neprijateljem. On ih je pokušao svladati i tako su se odigrale mnoge tragične bitke i izbile gorke rasprave među ljudima iste rase i zemlje, a jedini vinovnik ovih nedaća je naš zajednički neprijatelj.˝
(Parliamentary Debates(Hansard) House of Commons, Official Report, vol. 399, No 34, February 22, 1944)

KLIMENT VOROŠILOV

˝Doći će uskoro vrijeme kada će se svi porobljeni slavenski narodi dići pod partizanskom zastavom kao što su to učinili jugoslavenski partizani˝
(Užička ˝Borba˝, 13.11.1941.)

POOL C. DEWITT

˝Kao što smo rekli, događaji u Jugoslaviji znatno su doprinijeli njemačkom porazu: Naredba za pripremanje ofanzive protiv Rusije, koju je Hitler izdao Vrhovnoj komandi 18. prosinca 1940. predviđala je 15. maj 1941. kao datum početka napada. Državni udar u Jugoslaviji, iz čega je proizašla potreba da se ova zemlja pokori, odložio je njemačku kampanju sve do 22. lipnja. Karl Biter, koji je izvjesno vrijeme bio predstavnik ministarstva vanjskih poslova u Vrhovnoj komandi, rekao nam je, s izvjesnom gorčinom, da je ovo odlaganje prinudilo Nijemce na zimsku bitku pred Moskvom, a tu je rat bio izgubljen....˝
(Foreign Affairs, an American quarterly review, New York, vol. 25, No 1, october 1946.)

NIKOLA TESLA

˝Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam je osvjetlao obraz pred svijetom. Ono što čine naša braća u starom zavičaju, dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliko su duševne snage, čvrstine u odluci, neustrašivosti i junaštva imali oni naši još nejaki dječaci kad su pred njemačkim puškama klicali: ˝Mi smo srpska djeca, pucajte!˝ Kako se svi mi možemo ponositi, jer znamo da u čitavoj povijesti svijeta nema tako veličanstvenog primjera! Ovi divni mučenici živjeti će vjekovima u našoj uspomeni, oduševljavajući nas za besmrtna djela. Nemojmo dozvoliti da se ta veličina umanjuje raspirivanjem mržnje protiv svoje braće. Ma što neprijatelj pokušavao učiniti, nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u našoj staroj postojbini.˝
(Iz proglasa Amerikancima jugoslavenskog porijekla, New York, 1941.)

*
˝…. Kao što groblja u Srbiji nisu dovoljno velika da prime tijela nevine srpske omladine koju su nacisti ubili iz osvete za gerilsku borbu, tako ni broj nacističkih ubojica nije dovoljno velik da drži Jugoslaviju u ropstvu...˝
(The Times, Louisville, Kentucky, 24.11.1941.)

HERMANN NEUBACHER

˝Tito se ogorčeno i beskompromisno borio za pobjedu u ratu od 1941. U tom ratu njemu ništa nije bilo poklonjeno. Uz teške gubitke i krvi, a pod nečuvenim tegobama, njegovi su partizani vodili fantastičnu i požrtvovnu borbu….
Da bi se pravilno shvatio razvoj događaja u Jugoslaviju, od presudne je važnosti da se nikad ne zaboravi činjenica kako je Tito sa svojom partizanskom armijom, pod rukovodstvom Komunističke partije, u višegodišnjim krvavim sukobima, postao vojna sila i da njega i njegove pristalice duboko prožima svijest o ovom uspjehu. Ova činjenica je od najveće važnosti za objašnjenje sukoba između Moskve i Beograda, koji je izbio 1948. poslije perioda napetih odnosa, začetih još u toku rata…
Kremlj je položaj ovog čovjeka podcijenio isto onoliko koliko je to učinio i njemački Glavni stan, koji se godinama nije mogao osloboditi teze o ˝balkanskim bandama˝. Vrhovna komanda Wermachta bila je glavni pobornik ove teze. Himmler, koji je na osnovi policijskih podataka bio bliži ˝političkom problemu Tito˝, prvi je u vrhovnom vodstvu uvidio izuzetan značaj Titove ličnosti. Jednom prilikom mi je rekao: ˝To je neslomljiv borac. Želio bih da mi imamo tuce takvih boraca u našim redovima˝.
Sam Hitler kasno je postao nepovjerljiv prema izvještajima o sve većim tobožnjim uspjesima u likvidiranju Titovih grupa. Godine 1944. rekao mi je jednom prilikom: ˝Pa dobro, opet će biti opkoljeno, kao u kotlu, šest Titovih divizija, Ali već unaprijed znam kako će se stvari razvijati. Za nekoliko dana biti će ih samo tri, pa onda jedna, a kad najzad udarimo našim snagama u kotlu će se naći samo nekoliko Talijana sa zavojima na nogama i nekoliko bolesnih magaraca!…˝
Danas, poslije rata i potresnih kriza, Tito nosi jedini oklop koji može jednog revolucionara zaštititi od gnjeva njegovih suvremenika. Taj oklop zove se- uspjeh.˝
(Sonderauftrag Sűdost 1940-1945. Bericht eines Fliegenden Diplomaten, Berlin, 1945.)